Novi roman Ivane Bodrožić "Sinovi, kćeri" donosi priču o zaključanosti; onoj društvenoj, obiteljskoj i intimnoj kroz tri perspektive.
Kći koja nakon nesreće ostaje nepokretna, bez mogućnosti govora, prikovana za bolnički krevet, može samo pomicati zjenice. Fizički sputana i svjesna sebe osuđena je na prisjećanje.
Sin, zarobljen u tijelu koje ne osjeća svojim, u dodijeljenoj ulozi koja mu je od prve svijesti o sebi strana, prisiljen je izdržati nerazumijevanje i najgora iživljavanja okoline kako bi mogao živjeti autentično i jedino ispravno.
Majka nosi teret generacija, izobličena nasilnim patrijarhatom, odrasla uz zabrane i opomene, naučena kako nikada nije dovoljno dobra u svijetu u kojem nema prostora za njezine želje i htijenja. Ulančani su u jednu priču u kojoj svatko dobiva pravo na svoju istinu, svoju bol i svoju želju da preživi, djeca koja pate za roditeljskom potvrdom, sinovi i kćeri koji žude za prihvaćanjem društva, roditelji oblikovani strahom koji zatim teško povređuju svoju djecu.
U takvom zadanom poretku uvjetovanom specifičnim društvenim okolnostima treba pronaći snage za promjenu kako bismo mogli živjeti slobodno. Ali dok u transgeneracijskom lancu nasilja i nerazumijevanja jedna osoba ne stekne dovoljno hrabrosti da ga prekine, nećemo se osloboditi prošlosti niti imati budućnost.
 
Svaka knjiga Ivane Bodrožić događaj je za našu književnost, a njen novi roman “Sinovi, kćeri” bio bi novost bilo gdje na svijetu; tamo gdje piše zabranjeno, na mjestima koja se zaobilaze, Ivana tek počinje pisati i ide do kraja, do tajnih, najintimnijih kutaka, do zaključanog srca svih stvari i to radi s iznimnom lakoćom i ozbiljnošću. Po zahvatu epski, u načinu lirski, poetičan i polemičan, “Sinovi, kćeri” je roman o nama: kćerima i sinovima, onaj koji će se čitati, o kojem će se pisati i pričati – još dugo.
– Olja Savičević Ivančević
 
Tema ovog zahtjevnog romana je što nam i kako nameće tijelo, spol s kojim se rađamo, tijelo koje se može pretvoriti u kavez koji društvo gradi oko nečijeg identiteta. Roman posvećen neslobodi i cijeni koju osoba plaća kad se odluči za slobodu – o visokoj cijeni drugosti – autorica ispisuje s nijansiranim psihološkim uvidom i senzibilnošću ozbiljne spisateljice.
– Slavenka Drakulić