Naša ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić u ovoj knjizi bavi se laganjem, koje se u našoj kulturi uglavnom smatra negativnim ponašanjem i negativnom osobinom.

S različitih aspekata propituje uzroke i posljedice laganja i objašnjava zašto nam je i u kojim situacijama katkad korisnije slagati nego sugovornika ili sebe suočiti s istinom. Postoji li uopće život bez laži i laganja?
Svatko od nas, neovisno o dobi, spolu, obrazovanju i svemu što nam se u životu jest i nije dogodilo, trebao bi pokušati zamisliti kako bi mu život izgledao bez laži. Kako bi nam život izgledao kad bismo svi mogli, i sebi i drugima, uvijek i beziznimno govoriti istinu i samo istinu? Kakvi bi bili naši odnosi s partnerima, prijateljima, susjedima kad bismo uvijek, na svakom mjestu i u svako vrijeme, jedni drugima govorili istinu?
Nesumnjivo postoje situacije kad o laganju ovisi nečiji život, opstanak neke obitelji, prijateljstva, suradnje i mnogo toga drugog što ljude povezuje ili dijeli.

Laganje i njegovi pasivni oblici, zatvaranje očiju ili okretanje glave pred istinom, omogućuju nam katkad da zažmirimo pred vlastitim pogreškama, manama, slabostima ili nepoželjnim navikama. Bez laži ne bismo mogli živjeti ni s drugima ni sa sobom.
No, s druge strane, laži nam mogu nanijeti mnogo štete pa tako ne treba opravdavati ni razumjeti zloćudne ili koristoljubive laži jer one uzrokuju mnogo toga lošeg i nepoćudnog u međuljudskim odnosima.
Dobronamjerne, zaštitničke i milosrdne laži imaju upravo suprotan učinak: one obogaćuju naše odnose i često nam pomažu da prebrodimo neke teške životne situacije i nastavimo uživati u ovom jedinom životu koji – barem na Zemlji – imamo.