Unakažen do neprepoznatljivosti u jednoj od zona konflikta na istoku Ukrajine, junak romana Amadoca samo čudom ostaje živ. To je upitna utjeha zbog teških trauma koje su uzrokovale potpuni gubitak pamćenja. Muškarac se ne sjeća niti svoga imena, niti podrijetla, ne sjeća se nijedne bliske osobe, nijednog fragmenta iz svog prethodnog života. Takvim ga pronalazi žena čija su ljubav i strpljenje sposobni učiniti nemoguće, dosegnuti najdublje slojeve zaborava i uspomena, spojiti raspršene komadiće i krhotine uništene svijesti, spajati u jedno zajedničku povijest.

U ovom velikom romanu ukrajinske književnosti autorica progovara o različitim vrstama ljubavi u kriznim trenucima za čovjeka i za čovječanstvo kao takvo, o sjećanju i zaboravu, o necjelovitosti i konstantnoj promjenjivosti ljudske osobnosti, o neispričanim pričama koje leže na dnu našega sjećanja.