Što je istina – ima li više istina o istom? Nekoć davno gledao sam film Rašomon. Razna viđenja, ocjene, tvrdnje, pretpostavke, racionalne i iracionalne, ideološke, doktrinarne, geopolitičke i geostrateške te bezbrojne analize i sinteze raznih čimbenika objavljene o Bosanskoj Posavini u Domovinskom ratu i nakon njega bude prisjećanja na čuveni Rašomon. (Vladimir Šeks)
Istina i njezina lica: Uz novu knjigu Vladimira Šeksa
U Rašomonu, klasiku velikoga Akire Kurosawe iz 1950., četiri lika iznose svoje verzije događaja kojemu su svjedočili ili u kojemu su sudjelovali. Njihovi su iskazi složeni i međusobno kontradiktorni, međutim nema razloga sumnjati u istinitost riječi koje izgovaraju. Da bi sve bilo još zanimljivije, na kraju doznajemo da svjedočenja dvojice svjedoka iznose druga dva svjedoka: dakle, prisjećanje u prisjećanju. Kurosawin je film ubrzo nadahnuo mnoge da krenu u potragu za biti i značenjem istine, među njima primjerice i Amerikanca Grahama Allisona, autora seminalne studije o Kubanskoj raketnoj krizi. Kurosawa, kao i brojni autori koji su bili pod vidnim utjecajem njegova djela, postavili su (samo naoko) vrlo jednostavno pitanje: što je (prava) istina i, jednako važno, postoji li jedna ili više istina?
Pitanje je naravno vrlo aktualno i u Hrvatskoj danas, posebno kad se radi o političkim i/ili ratnim događajima koji još uvijek uzrokuju nedoumice, propitkivanja, pa i kontroverzije. Ratni sukob u Bosanskoj Posavini tijekom većeg dijela 1992. jedno je takvo mjesto. O tom su sukobu pisali mnogi koji su na ovaj ili onaj način u njemu sudjelovali, a to znači politički, vojni i obavještajni zapovjednici hrvatske i srpske strane, poneki predstavnici međunarodne zajednice, kao i nekoliko renomiranih povjesničara. O sukobu je objavljen bezbroj novinskih i sličnih članaka. Konačno, danas su (ponajviše u Hrvatskoj) o sukobu (uglavnom) dostupni nepregledni metri arhivskog i drugog dokumentarnog gradiva. Ako je dakle – kako snažno sugerira Kurosawa – istina višeslojan fenomen, onda bi i rat u Bosanskoj Posavini valjalo nazvati Janusom s mnogim licima.
Možda je stoga prvi korak u rješavanju problema istine o ratu u Bosanskoj Posavini u tome da se na jednome mjestu donese većina najrelevantnijih dokumenata, svjedočenja I stručnih analiza!? Za takav se pristup odlučio svjedok tih događaja, poznati hrvatski političar Vladimir Šeks. Njegova najnovija knjiga donosi nam upravo to: niz stavova, mišljenja i argumenata o ratu u Bosanskoj Posavini, a u formi prijepisa dokumenata najvažnijih institucija I neformalnih grupa odlučivanja Republike Hrvatske i hrvatskih zajednica u Bosni i Hercegovini, njihovih vojnih, obavještajnih i policijskih tijela, te (u većoj ili manjoj mjeri) dokumentarnih svjedočenja srpskih (i pokojeg bošnjačkog) sudionika rata i predstavnika međunarodne zajednice. Jedna je posljedica takvog pristupa suočavanje čitatelja s istinom i istinama Franje Tuđmana, Alije Izetbegovića i drugih.
Međutim, kao kod Kurosawe, ni kod Šeksa u ovoj knjizi nije baš sve istina, odnosno u moru onih koji tvrde da iznose kako se stvarno dogodilo nešto je blizu istini, nešto sadržava elemente istine, a nešto je suprotnost istini, odnosno tendenciozna laž ili nepažljiva površnost. Nesumnjivo je sljedeće: Republika Hrvatska odlučila je vojno pomoći ugroženim Hrvatima Bosne i Hercegovine, a u prvom je redu njezinim naporima zaustavljena srpska okupacija tog prostora sve do jeseni 1992. Beograd, Pale i Banja Luka učinili su pak sve da zauzmu veći dio Bosanske Posavine jer se radilo o (vjerojatno) najvažnijem strateškom mjestu prekodrinskog svesrpskog nacionalističkog projekta. Hrvati nisu, potom, od Bošnjaka dobili onakvu pomoć kakvu su zaslužili, a ni bosanskoposavski Hrvati nisu uvijek bili na visini zadaće koja se od njih zahtijevala. Srpska dominacija većim dijelom Bosanske Posavine legalizirana je Daytonskim sporazumom i to također nije bilo neočekivano jer ako je rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini išta pokazao, onda je to činjenica da međunarodna zajednica u konačnici uvijek priznaje stanje zatečeno na terenu. To su, smatram, najvažnije istine koje donosi Šeksova knjiga.
Izv. prof. dr. sc. Ivica Miškulin