Uspomene jednog od najznačajnijih Hrvata koji su živjeli u iseljeništvu, bolje reći izgnanstvu nakon Drugog svjetskog rata objavio je upravo AGM pod naslovom Oproštaji i susreti - Sjećanja iz rata i izgnanstva. Pjesnik i novinar Luka Brajnović prisjeća se svoga djetinjstva, mladosti, ratnog iskustva, izbjeglištva i života u Španjolskoj. Posebno je zanimljiva njegova vezanost uz Opus Dei te rad na Sveučilištu Navarra u Pamploni.
U djelu pratimo sudbinu mladog novinara koji se 1941. godine (tada je imao 22 godine) odjednom nađe u zatvoru kamo ga je dovela talijanska vojna policija koja je anektirala gotovo cijelu hrvatsku obalu. Nije znao zbog čega je tamo. Kad je shvatio da ga žele odvesti u Italiju, odlučio je skočiti s ratnog broda i zajedno s drugim mladićima koji su dijelili njegovu sudbinu, uspijeva pobjeći. Plivajući stiže do rodnoga grada. Zanimljiva je sudbina toga čovjeka kojega su prvo zarobili Talijani, a zatim Titovi partizani samo zato jer je, kao što napominje u knjizi, „volio istinu“. No, uvijek je nekako uspio pobjeći iz zarobljeništava. Nakon dugog lutanja stigao je do Pamplone i Sveučilišta Navarra, gdje su ga iznimno cijenili kao sjajnog profesora i novinara. U opisu ove sudbine pune vjere i nade u budućnost, valja spomenuti da je Brajnović dugo bio odvojen od supruge i kćeri, s kojima se ponovno sastao 1956. godine.
Osim svoje osobne priče, autor iznosi i mišljenje o hrvatskom narodu te o srpskoj politici prema Hrvatskoj.