Staljinistički zločini i teror pripadaju najmračnijim epizodama djelovanja totalitarnih režima 20. stoljeća. Pritom se među počinjenim zločinima nedvojbeno izdvaja ubojstvo tisuća časnika i dočasnika poljske vojske u Katynskoj šumi na krajnjem zapadu Rusije u proljeće 1940. Godine.
Nakon nekoliko mjeseci boravka u zarobljeničkim logorima diljem SSSR-a Staljin i sovjetsko partijsko komunističko vodstvo donijeli su početkom ožujka 1940. odluku o likvidaciji poljskih zarobljenika, koji su ocijenjeni kao kontrarevolucionarni elementi. Nedugo zatim oko 14.500 zarobljenika likvidirano je na nekoliko mjesta u zapadnim krajevima SSSR-a, a njih nekoliko tisuća u Katynskoj šumi. To su područje u ljeto 1941. zaposjele njemačke postrojbe, no tek početkom 1943. godine Nijemci su doznali da na njemu postoje masovne grobnice koje dokazuju sovjetske (boljševičke) zločine, pa su tadašnjoj europskoj i svjetskoj javnosti objavili njihovo postojanje. U Katyn su doveli niz međunarodnih stručnjaka sudske medicine, a među njima i profesora s Medicinskoga fakulteta u Zagrebu Eduarda Miloslavića, koji su potvrdili sumnje o tome da je zločin počinjen u proljeće 1940., kada je to područje bilo pod sovjetskim nadzorom. Nijemci su, koristeći se dokazima o katynskom zločinu, počeli svojevrsni promidžbeni rat protiv SSSR-a, ali i protiv zapadnih saveznika kao boljševičkih saveznika.