Prije više od 1700 godine donesene su s egipatskog pijeska kako bi bdjela nad Peristilom Dioklecijanove palača, pred carevim Mauzolejom.
U knjizi se razmatra izvorni položaj brojnih sfingi koje je Dioklecijan dao prenijeti u svoju jadransku rezidenciju i njihova kasnija sudbina. U fokusu knjige je zaključak da nam baš ta egipatska može pomoći da s mrtve točke pomaknemo nekoliko važnih pitanja oko izvornog „formalnog i sadržajnog koncepta“ Dioklecijanove palače i, posebno, oko datuma njenog utemeljenja. Mnoštvo dekorativno-plastičnih dijelova egipatske provenijencije – sfinge, stupovlje i ostala dekorativna građa – upućuje na to da je riječ o carevoj izravnoj pošiljci, nakon svršetka njegove vojne intervencije u Egiptu od jeseni 297. do jeseni 298.godine.  Autor, konačno, predlaže da se unutar Palače oblikuje „Muzej Doklecijanovih egipatskih uspomena“ čime bi bio naglašen arheološko-dokumentarni i estetski značaj egipatskih spomenika koji su tu dospjeli voljom svemoćnog Ilira-cara.