Za razliku od ostatka tzv. "stvarnosne poezije", u koju je odavna ubrojen i prepoznat kao jedan od njezinih vrhunaca, Radašinović se ovaj put ne kreće u urbanom okružju, nego odlazi put sela. Tamo se, umjesto s ultimativnom suvremenošću, suočava s pasatizmom, bakinom kućom kao povijesnim muzejem. U tom odmjeravanju "suvremenog" poetskog subjekta i obiteljsko-nacionalne prošlosti, započetog pjesmom o satu/vremenu, krije se i najveći dio poetske napetosti: marijabistrički satovi sa zlatokrilim anđelima su Quartzovi, djedin lajbek je premalen...