Pjesnik Ivan Alerić objavio je svoju šestu zbirku pjesama, naslovljenu Nebo boje Badnjaka. Alerić ne odustaje od najvažnijega obilježja svoje poezije – naglašenoga lirskog subjekta koji izražava samoga sebe, odnosno sadržaje svoje duševnosti. To je pjesništvo u prvome redu poetski govor o vlastitoj nutrini, stanjima, emocijama i refleksijama, o duševnim pokretima izazvanima vanjskim ili nutarnjim razlozima. 
Lirski se subjekt u poetskome tekstu verbalizira te se u jeziku razotkriva samome sebi, ali i čitatelju koji je njegov unaprijed uračunat svjedok. Čitatelj zapravo prisustvuje nastanku toga subjekta u riječima i sve jasnijem ocrtavanju njegovih obilježja, a sve znatnijim poistovjećivanjem postaje sudionik njegove sudbine kao više ili manje vjerne slike one vlastite. 
Na čitateljevo poistovjećivanje nuka i sam karakter Alerićeva lirskog subjekta – on je izravan, emotivan, otvoren, govori o najvažnijim stvarima ljudskog postojanja: ljubavi, ljepoti, nadi, samoći, beznađu, bolesti, smrti. Sve su to riječi i stanja koja se u bitnome tiču svakoga čovjeka, a subjekt koji ih izravno i emotivno izražava, izaziva pak snažan dojam na svakoga čitatelja.