Renata Punčec blagajnica je na željezničkoj stanici, Mina Šafranek Tojaga pomoćna saldakontistica, Valentina Vali Deronja referentica općih poslova u prijevremenoj mirovini, Ines Hudoba-Guvo asistentica na fakultetu i prevoditeljica, a Mariola Mutevelija Æaće konceptualno-instalacijsko-video umjetnica, no naizgledna raznolikost njihovih profesionalnih odabira, pa i pretpostavljiva intelektualno-umjetnička predestiniranost za emancipatorske projekte kakva krasi dvije posljednje spomenute, skriva ovdje srodni srednjo-slojnosrednjoklasni humus na kojem se plode i razvijaju jezični hibridi i metastaze koji su glavni Mujičićev humorni movens. 
Množe se tu neslućeni spojevi dijalekta i frazeoloških krhotina koje u polusvjesni rječnik, gramatiku i «diskurs» likova dospijevaju iz raštrkanih i dehijerarhiziranih svjetova obiteljskih navada, poslovnih nesuglasica i prisila, poluprožvakane ili ne sasvim probavljene lektire te dnevno konzumiranih medija, a da ipak svaka od govornica od svega uspijeva nekako smiješati svoj idiolekt, pa s njime i, barem kada je u pitanju "Nauk od žena", ono što je dramaturški presudno određuje, tvoreći od nje prepoznatljivo pojedinačni izdanak kulturnopovijesnog raslinja, jedinstveni diskurzivni konglomerat ljepljivih jezičnih «znakova vremena». (Lada Čale Feldman u Pogovoru)