Car je možda najbolje djelo ovog velikana svjetskog novinarstva u kojemu novinska reportaža prerasta u pronicljivu esejistiku pa i vrhunsku književnu fikciju. Kapuściński u Caru opisuje trenutke u kojima vojska 1974.godine svrgava karizmatičnoga cara Hailea Selasiea (1892-1975) i rekonstruira dvor etiopskoga negusa kao metaforu svakog totalitarističkog sustava. Autor intervjuira niz dvorjana i njihova svjedočenja, prepuna naoko nevažnih detalja koji se sklapaju u sliku srušenoga režima, sliku koja razotkriva njegov zločinački karakter.
Istodobno, Car je i mudra analiza svakoga despotizma, pa i poljskoga iz razdoblja Edwarda Giereka, koje neki danas ironično nazivaju la belle epoque socijalizma. Tema je na poseban način zanimljiva i mladeži zbog planetarne raširenosti rastafarijanskog pokreta, osebujne mješavine judaizma, kršćanstva i narodne predaje, koji prepoznaje Etiopiju kao kolijevku čovječanstva, a Hailea Selasia drži božanskim simbolom.