Mlada žena ostvarila je u dobi od 33 godine svoj san: napustila je provincijski gradić i živi u Berlinu, radi posao s kojim je zadovoljna, odrekla se roditelja pijanaca i potpuno je imuna na ljubav. U presudnom tjednu njezina života-o kojem govori roman "Bezimena" - u njoj se javlja glas koji joj govori da je njezin život lažan i da nikada neće ispuniti svoju sudbinu ako se ne suoči sa svojim bolom, ako ne udovolji svojoj želji i ako ponovno ne riskira s muškarcem koji je u nju zaljubljen. Žena o kojoj doznajemo sve osim imena, glavna junakinja ovoga romana, samosvjesna je i oštra, duhovita i neumoljiva, ali duboko u sebi potisnula je svoju ranjivu stranu koja ipak nalazi načina da izađe. Bezimena prezire diktate modnih časopisa i savjete za samopomoć, užasava se bliskosti i konvencija, a obdarena je pronicljivim razumom i slomljenim srcem.  (Božo Beck) 
Jagoda Marinić pošla je uskim putom između testova iz tinejdžerskih časopisa i hermetićnog nizanja razmišljanja o književnosti, ljubavi i sudbini-i vrlo sretno izašla sa svime na kraj. Dok pratimo glavnu junakinju kako luta berlinskim ulicama i džogira parkovima, dok jede vijetnamsku hranu i razgledava moderne skulpture izložene na kolodvoru, dok stoji uz postelju svoje majke na intenzivnoj njezi i pokušava dovesti u red svoj privatni život-možemo uživati u lucidnim opaskama o umjetnosti i društvu. Život i priča povezani su na originalan način: glas koji se mladoj ženi javlja jest glas njezine priće, priće koju ona mora ispričati da bi zadobila samu sebe; prića je, pak, ono što svi doživimo i što ostavljamo na pragu drugoga svijeta, svijeta u kojem nema više prićanja priča. Suizdavač je Hrvatska matica iseljenika.