Roman „Ja moj brat“ suzdržani je krik osobe koja traži samu sebe kroz svoga starijeg bratas kojim se poistovjećuje. Neumorno prolazi hodnicima sjećanja kojemu ne pribjegava, ali koja mu sena mahove vraća. Tada se uspijeva nakratko susresti s onim za koga misli da je on sam.

Ovaj roman odražava unutrašnju samoću čovjeka koji si postavlja velika pitanja o postojanju. Živeći u stvarnom i opipljivom svijetu, smatra da ne može izbjeći prolazni, pa čak i pokretljivi prostor pun nijemih fatamorgana, između on i ja.Kroz monolog kojim se razgovara nazire se prokletstvo postojanja jednog izgubljenog, ali u svakom slučaju bistrog bića, koje poznaje sve kutke ljudskog uma i zna za stremljenja jednog društva u propadanju u koje se ne želi uključiti i od kojega se udaljava osobnom voljom.

Čitatelj uranja u neizrečeni, ali duboko dirljivi dijalog. Riječ je o naizgled uspavanoj savjesti koja optužuje brata za izopačenost i krivi ga zbog nje,a li ga isto tako bojažljivo smatra svojim vlastitim odrazom i treba ga.

Juan Mihovilovich Hernandez (1951.), pravnik je, sudac, romanopisac, esejist i pripovjedač. Rođen je na krajnjem jugu Čilea, a odrastao u dijelu koji se naziva „hrvatska četvrt“. Objavio je desetak romana i zbirki pripovjedaka te je dobitnik brojnih književnih nagrada u Čileu.